Ding dong priče

Ding dong priče

OŠ Vladimira Nazora, Potpićan

SVEMIRKO TRAŽI MAMU

       Ding dong! Ding dong! Oglasilo se zvono  na vratima dvorca. Gusari su otvorili svoje dvore. Pred vratima je stajao Svemirko.  U ruci je držao crnu kutijicu. Upitao ih je: „Pi – pi –piiii, jeste li vi, pii, moja mama-ma?“

       Gusari su se stresli od straha. Oči su im  iskočile. Otpala im kapa s glave. Brada se nakostriješila. A zlatni zub se zatresao od straha. „Ne, ja sam  teta Cvijeta. Upravo sam krenula zaliti cvijeće u vrtu.“ Marko Bitanga sa čašom u ruci  krene prema cvjetnjaku. Maks Batina se predstavio: „Ja sam gospodin Rudi. Upravo idem spasiti svoju mačku s drveta.“ I pobježe ko muha bez glave.  Miha Mutić ostao je bez riječi. Njega je vještica začarala u leteći čajnik i otada nije progovorio ni riječ.  Mora čekati  godinu dana da postane opet pravi muškarac, a ne povjetarac. Svemirko je odjahao na bijelom robotu konju. Pokraj rijeke je ugledao  Vodenjačića. Bio je zelen, zelenog pogleda, a kroz  oči su mu virile zelene alge. Svemirko je bio uvjeren da mu je to mama. Pristupio mu je i upitao ga: „Pi- pi pi, jesi li ti moja  mama-ma?“ „Nisam ja tvoja mama.“ „Neće nam valjda ovo čudovište biti naš brat? Pojest će nam sve torte od flore, uzviknule smo u isti glas. Pojest će nam sve torte od faune, uzviknuli smo u isti glas.“ Svemirko se osjećao odbačeno i počeo je plakati. Zelene kapi kiseline curile su iz tri oka.  Učiteljica je uzela  školsku spužvu i obrisala mu suze.  Ispitala ga tablicu množenja u pet sekundi.  Umjesto petice u imeniku dobio je  pozivnicu na zabavu.

Dragi Svemirko,

dođi u dvoranu u sedam sati. Pripremili smo ti veliko iznenađenje.

                                                                                 Tvoja braća i sestre iz 2. razreda

        Pripreme su tekle po planu. Nindže su kuhali svečanu večeru. Gusari su ukrašavali dvoranu za zabavu. Vodenjačič je spremao predjelo od zelenih algi. Svemirku se zabava jako sviđala. Hrana je bila fant fant fantastična, a glazba bomb bomb bombastična.

      „Pi pi pi hvala na ovom iznenađenju. Pip pi sada ste mi najbolji pi pi prijatelji. Tražio sam ma-mamu, a u svima  vama sam našao djelić mame. Dali ste mi ono  što mama ima u sebi. Ljubav i brigu za dijete.“

Autori: učenici 2. razreda OŠ Vladimira Nazora Potpićan s učiteljicom Gordanom

OŠ Ljubešćica

OŠ Donja Dubrava

Nova ding dong priča

Ding dong – začuje se zvono na vratima. Mija i Martin otišli su otvoriti. Pred vratima se pojavio paket. Otvorili su paket i ugledali kartu blaga. Mija i Martin krenuli su u novu pustolovinu. Najprije su pošli do stabla pored kuće. Ispred stabla ugledali su malu pločicu na kojoj su bile nacrtane nindže. Približili su se crtežu i odjednom su se pred njima pojavile nindže. Nindže su im rekle da moraju proći test sposobnosti kako bi mogli nastaviti dalje. Martin je test sposobnosti prošao bez problema. Mija se malo mučila, ali je ipak prošla. Mija i Martin zajedno su krenuli dalje. Stigli su do mača. Taj se mač odjednom sam počeo boriti. Martin je uzeo mač koji se netom pojavio ispred njega. Uspio ga oboriti i odjednom se pred njima pojavio vitez koji im je rekao: „Bravo! A sada brzo krenite na sljedeći zadatak!“

Mija i Martin krenuli su znatiželjno i hrabro na sljedeći zadatak. Čudan i jak vjetar dopuhao ih je do jezera na kojemu je bio usidren gusarski brod. Popeli su se na brod i ugledali Crnobradog, Riđobradog i kapetana. Gusari s broda ljutito su ih gledali jer su probudili čudovište iz čarobnog jezera koje je brod gurnulo ravno u šiljke. Kapetan ih je pozdravio, a Crnobradi i Riđobradi su donijeli dasku s koje su potom natjerali Miju i Martina da skoče u jezero. Jako su se bojali, ali čim su skočili u jezero shvatili su da mogu disati pod vodom. Brzo je do njih doplivao Vodenjačić i rekao im da mu treba njihova pomoć. Mija i Martin upitali su Vodenjačića kako mu mogu pomoći. Vodenjačić je trebao oprati i izglačati rublje, usisati i očistiti podvodnu kuću. Mija i Martin rado su mu pomogli. Tek što su završili, iz vode ih je izvukla čudna vila. Ispostavilo se da je to bila vještica koja je trebala pripremiti večeru za svoju obitelj. Mija je postavila stol, a Martin je vještici pomagao u kuhanju i dodavao joj sve potrebne čarobne sastojke. Izašli su iz vještičje kuće i htjeli krenuti dalje no nekakva neobična sila ih je povukla u svemirski brod. U svemirskom je brodu bio Svemirko. Svemirko je trebao očistiti crnu rupu, ali se zaigrao pa je shvatio da neće završiti do večere. Martin i Mija odlučili su mu pomoći, a potom ih je Svemirko vratio na Zemlju. Završili su u odaji mlade Kraljevne. Kraljevna ih je strogo odmjerila i odrješito rekla: „Dobar vam dan! Trebam pomoć u odabiru najljepše haljine za bal!“ Mija je oduševljeno prihvatila izazov i krenula pomoći zbunjenoj Kraljevni, a Martin je za to vrijeme sjedio u kutu kraljevske odaje i igrao se s kraljevskim psićem. Nakon što je Mija Kraljevni pomogla u odabiru, krenuli su dalje putem koji je bio zacrtan na karti.

Karta ih je dovela do kuće i samo su zaspali, a ujutro su shvatili da je blago bio dan ispunjen brojnim divnim i nezaboravnim pustolovinama.

OŠ Barilović

  1. r. OŠ Barilović – matična škola: učiteljica Anka Grman, knjižničarka Branka Starčević

Ding-dong priča

Jednoga dana uz mirno jezero ispod svoga dvorca šetala je kraljevna. Odjednom pred nju iz vode iskoči vodenjačić zelene kose.

  • Jao, pa ti nisi normalan! Zbilja si me prepao!
  • Pa zar nikada nisi vidjela vodenjačića? Svi vodenjačići nalikuju jedan drugome kao jaje jajetu!
  • Istina, ali ne iskaču iz vode kao žabe! Ali neću se svađati. Pozivam te u obilazak mojeg kraljevstva.

I tako su krenuli dalje. Najednom, strese se zemlja i nebo. Kraljevna i vodenjačić pogledaju se uplašeno, ali prije nego što su uspjeli vrisnuti, pred njih sleti leteći tanjur. Vrata se otvore, a Svemirko spretno doskoči na stazu. Požalio se da mu je u svemiru bilo užasno dosadno pa su ga kraljevna i vodenjačić primili u društvo. Odlučili su obići cijelo kraljevstvo, pješke. Krenuli su prečacem kroz šumu, ali usred šume spopala ih je strašna glad. Pričinilo im se da osjete miris juhice pa su krenuli u tom smjeru. I doista, u drvenoj kućici ispod starog hrasta stara je vještica kuhala na čađavom ognjištu. Za njenim je stolom već sjedio nindža, sav u crnom, prikrivena lica. Bio je na tajnom zadatku, ali ipak im je, u strogom povjerenju, rekao kakvom. Trebao je pomoći vitezu iz susjednog kraljevstva čijeg su kraljevića oteli gusari. Za njegov život tražili su veliku otkupninu.

Kraljevna od užasa prekrije lice rukama i uzdahne: – Moj kraljević!

Naime, kraljević je bio njezina tajna simpatija. Brisala je suzne oči pretvarajući se da je to zbog dima s ognjišta. Ali prijatelje ne možeš prevariti. Vještica joj prva ponudi pomoć, ali prvo im svima ponudi juhicu od žabljih krakova. Kad su se okrijepili, svi su zajedno krenuli dalje.  U ugodnom društvu vrijeme brzo prolazi pa su preko voda i gora došli i do mora koje je dijelilo dva kraljevstva. U tihom zaljevu bio je usidren gusarski brod s mrtvačkom glavom na zastavi.

Vještica je iz crne pregače izvadila žuti poštanski rog i zatrubila. Gusari su se ponadali da će čuti vijesti o otkupnini pa su naćulili uši.

Umjesto toga, čuli su čarobne stihove:

 – Ding-dong, vrijeme je za song! / Gusari pospanci, s vama su zvjezdoznanci! / Vode vas na planet sanja gdje se svatko znanju klanja!

Vještica je pjevušila dok svi gusari nisu pozaspali. Vitez se užetom prebacio na brod i izbavio kraljevića. Nakon buđenja, gusari su pobjegli glavom bez obzira jer su neobičan san protumačili  kao najavu povratka u školske klupe, a to nikako nisu htjeli.

Što je dalje bilo, sigurno se pitate… Kraljević i kraljevna su se nakon kratkih zaruka vjenčali, a na svadbi se još jednom okupilo cijelo društvo prepričavajući zajedničke pustolovine. Naravno, na jelovniku je bila i juha od žabljih krakova!

OŠ Antun i Stjepan Radić, Gunja

                                                                                      Velika ljubav

Jednom davno u jednoj dalekoj zemlji, živjela je kraljevna koja se zvala Urška. Kraljevna je živjela u dvorcu sa svojom mamom, jer joj je tata umro. Jedne subote mama je Uršku dovela kod strica i tete na nekoliko dana. Oni su živjeli pokraj mora, baš tu je kraljevna upoznala lijepog viteza i zaljubila se. Za tu veliku ljubav pročulo se u cijeloj zemlji. Čuo je i Svemirko koji je bio jako ljubomoran na viteza. Svemirko je posjetio svoju prijateljicu vješticu i dogovorili su se da unište tu ljubav. Vještica je Vodenjačića poslala da otme Uršku i preda je gusarima, koji će kraljevnu ukrcati u brod i otploviti zauvijek. Sve su to vidjele i čule šumske životinje: zec, medvjed, patka, vjeverica i lastavica. Šumske životinje su otišle do gospođe Cvijete i ispričale joj što se dogodilo. Vitez je bio tužan jer je mislio da ga je kraljevna ostavila. Gospođa Cvijeta je s vitezom krenula u potragu. Usput su sreli nindže i oni su im obećali pomoći. Nindža ratnik je poslao lastavicu da prati brod i javlja šaranu lokaciju broda. Šaran je prenosio poruke prema žabi, a žaba je slala punoglavce da izvještavaju nindže. Kad je kapetan zaustavio brod, nindže su spasile kraljevnu. Urška i vitez su se vjenčali i svi su bili jako sretni. Otmičare je gospođica Gromić kaznila tako da zauvijek ostanu na brodu. Na otmičare je pazio budnim okom kormoran. Knjižničar je napisao knjigu „O velikoj ljubavi kraljevne Urške i Viteza“.

Indira Zahirović, 2.a

OŠ Vladimira Nazora, Vinkovci

                                                                   OBRNUTO-IZVRNUTA PRIČA

Na morskoj pučini stajao je usidren gusarski brod na kojem su bili kapetan Rođobradi i njegova dva gusara. Kapetan je imao kći Marielu koja je odrasla na gusarskom brodu čiji su je članovi posade toliko zavoljeli da su je prozvali svojom princezom.. Jednoga su dana gusari zarobili vješticu, neznajući da je to kraljica Karate- kid kraljevstva. Vještica je imala trojicu sinova koji su bili nindže i odlučili su spasiti svoju majku. U borbi koja se odvijala na gusarskom brodu jednom od nindža pala je maska s lica. Kada ga je Mariela ugledala bila je očarana njegovom ljepotom. Molila je svoga oca da oslobodi vješticu. Rodila se ljubav između Mariele i lijepog nindže. Ubrzo su se vjenčali i Mariela je postala prava princeza Karate- kid kraljevstva.

                                                                                                                                        Katarina Vuić i Ema Habuda, 4.c

 

OŠ Tar - Vabriga

Evita Kocijančić, 2.a razred

Ivano Vavidec, 2.b

Podržite nas preko Facebook-a:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *